Četvrti signal

Televizija kao novi prozor u svijet

 

Televizija ulazi u domove, a mreža odašiljača se širi. Ulazimo u novu eru - televizor postaje novi prozor u svijet. Zvuk dobiva sliku, a signal novu dimenziju.

Prvi televizijski prijamni eksperiment u Zagrebu omogućen je uspješnim hvatanjem testnog signala iz Austrije. Mogućnost praćenja europskih televizijskih programa, snažno je poticala interes i očekivanja javnosti. Televizija više nije bila tek daleka tehnološka novost, nego stvarnost koja je ulazila u domove, a upravo je ta dostupnost dodatno osnažila želju za vlastitim, domaćim televizijskim programom.

Na 30. obljetnicu Radio Zagreba, 15. svibnja 1956., ostvareno je prvo televizijsko emitiranje iz Tomislavova doma na Sljemenu - prvi televizijski signal u Jugoslaviji i ovom dijelu Europe. Točno u 18 sati Zagreb je dobio svoju prvu televizijsku sliku.

Građani prate tv program u izlozima

Za tu je prigodu nabavljeno 30 televizijskih prijamnika, raspoređenih po Zagrebu, gdje su građani mogli pratiti program, uglavnom u izlozima robnih kuća. Okupljali su se u velikom broju, a zbog gužve je morala intervenirati i policija. Prva redovna emitiranja domaćeg eksperimentalnog programa započela su 29. studenog 1956., uključujući vijesti, zabavne emisije i dokumentarne filmove.

U svibnju 1957. uspostavljen je i prvi izravni prijenos nogometne utakmice sa stadiona Maksimir. Poseban doživljaj pružala je kina dvorana Istra, gdje se signal prenosio na velikom platnu pomoću posebnog prijamnika, a ubrzo su započeli i reportažni prijenosi. Televizija je tako postala nova vrsta  komunikacije i kulturnog izraza, otvarajući domovima doživljaj slike i pokreta, dok je mreža odašiljača rasla i postupno povezivala cijelu zemlju.

U to je vrijeme Centar veza u Šubićevoj ulici prerastao u ključnu sponu između OIV-a i proizvodnje radijskih i televizijskih programa. Nakon uspostave mikrovalnih veza sa studijima u Osijeku, Rijeci, Puli, Zadru, Splitu i Dubrovniku, njihov je program počeo stizati u Centar veza, odakle su ga tehničari, zbog ograničenog kapaciteta sustava, djelomično ručno prosljeđivali televiziji.

Svi ti postupci osigurali su da televizijski signal ne bude samo tehnički podvig, nego i kulturni događaj koji je uveo Hrvatsku u eru slike u pokretu.

Tako eter postaje slika, a signal doživljaj.